Ezekiel, 23

1. Doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, bile dvije žene, kæeri jedne matere.

3. I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili.

4. Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.

5. Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,

6. u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima.

7. I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima.

8. A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj izlijevali.

9. I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila.

10. I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kæeri, a nju samu maèem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen.

11. Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud èinjaše.

12. Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima.

13. I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle.

14. Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,

15. bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -

16. tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku.

17. Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.

18. Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene.

19. Jer ona se još gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,

20. uspaljujuæi se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha.

21. Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili.

22. Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest æu ih odasvud na tebe:

23. Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike.

24. I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitiæima i oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi.

25. Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.

26. I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.

27. Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od Egipta: neæeš više k njima oèi dizati i neæeš se više spominjati Egipta!'

28. Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše.

29. Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnièenja.

30. Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima.

31. Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èašu njezinu:

32. Ovako govori Jahve Gospod: Èašu sestre svoje ispit æeš, èašu široku, duboku, i bit æeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! -

33. napunit æeš se pijanstva i žalosti! Èaša je to pustošenja, užasa - èaša sestre tvoje Samarije.

34. Pit æeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda!

35. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'"

36. I još mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti?

37. Preljub poèiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uèiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta.

38. Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše.

39. Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega.

40. Slale su èak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i nakitom se kitila.

41. A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.

42. Tu se èulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne.

43. I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!'

44. Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama.

45. Zato æe im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.

46. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki.

47. Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im pokolje, a domove ognjem spali.

48. Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne èine djela vaših sramotnih.

49. A na vas æu oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat æete grijehe idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"